image

21

March

Istorija Bijeljine

Spomenik Kralju Petru

Spomenik - svjedok jedne vremenske epohe

      Jedan od simbola Bijeljine je i spomenik kralju Petru I Karađorđeviću, koji se nalazi ispred opštinske zgrade. Međutim, ni njegova istorija nije jednostavna.

     Nakon što je Bijeljina oslobođena u Velikom ratu, Semberija se, poslije vijekova pod turskom i austrijskom vlašću, našla u sastavu monarhije na čijem čelu je bio Petar I Karađorđević, u narodu prozvan „Oslobodilac“. Kraljevina će biti poznata kao SHS, a potom i Kraljevina Jugoslavija. Tokom tog perioda rađa se ideja da se centralno mjesto u Bijeljini ukrasi simboličnim spomenikom.

     Za njegovu izradu izabran je svjetski poznat vajar Rudolf Valdec. Na kompoziciji je predstavljen kralj Petar na propetom konju, kako, ogrnut kraljevskim plaštom, mačem uništava troglavu neman, koja simbolizuje tri carstva : austrijsko, njemačko i tursko. Iako je vajar svoje djelo završio već 1927. godine, nije dočekao postavljanje u centru Bijeljine, jer je spomenik otvoren i osvještan čitavu deceniju nakon što je završen. To se desilo na Petrovdan 1937. godine. Već nekoliko godina kasnije, sa dolaskom njemačkih trupa, spomenik se ruši, a sudbina originalnog spomenika Rudolfa Valdeca je ostala jedna od većih misterija Bijeljine – do danas se ne zna gdje je.

     Nakon II svjetskog rata, već 1946. godine, u skladu sa novom, komunističkom ideologijom,  na postojeći temelj postavljena je crvena zvijezda, petokraka. Ispod petokrake bio je ispisan tekst : „Neka je vječna slava palim borcima za slobodu naše zemlje“.

    Spomenik je ponovo postao glavno mjesto okupljanja prilikom brojnih državnih manifestacija, te je ponovo simbolizovao i državu kojoj je Bijeljina pripadala.

     Nakon ovog perioda, na samom početku devedesetih, sa padom komunističke vlasti, ponovo se mijenja i spomenik u centru. Stari spomenik je skinut, a odlučeno je da novi spomenik napravi akademski vajar Zoran Jezdimirović, i to po fotografijama starog, Valdecovog djela. Jezdimirović je posao koju mu je povjeren shvatio krajnje ozbiljno – ljeta 1992. se povukao u manastir Tavna i neprestano radio na spomeniku sve do jeseni 1993. godine.

     Potom je upriličena svečanost, na kojoj je, o Mitrovdanu 1993. godine, otkriven novi/stari spomenik, o čijem istorijatu je ispisan i kratak tekst na postamentu. Jezdimirović ističe, između ostalog da je bio izazov da se iz ateljea u Tavni, nakon što je djelo završeno, prenese na određeno mu mjesto, jer je spomenik nježan i krhak. Naime, konj se na štit I zadnje noge oslanja na samo tri mjesta, spomenik je unutra prazan, odlikav je debljine jedan centimetar zida, a put je bio klizav, sjeća se Jezdimirović, jer je na dan prenosa spomenika, par dana prije otkrivanja, padala jaka kiša… Sve je dobro prošlo, a spomenik je osvještao blaženopočivši patrijarh Pavle.

     Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću ponovo je postao najupečatljiviji simbol Bijeljine, a prostor oko njega danas je jedno od najpopularnijih mjesta za okupljanje, sastajanje i održavanje gradskih manifestacija.

Grad u srcu Semberije. Grad dobrih ljudi, dobrih domaćina!