Knez Ivo od Semberije

Sa svojim ustanicima 1809. godine Knez Ivo se naselio u Mačvi i selima duž Save, gdje je dobio titulu vojvode izbjeglih Srba i nastavio da se bori protiv Turaka. Posle ponovnog pada Srbije u ropstvo, Knez Ivo je utočište potražio u Sremu. Tamo je ostao do 1820. godine, kada mu je knez Miloš dozvolio da se ponovo nastani u Šapcu.

Knez Ivo je umro 12. jula 1840. godine i sahranjen je u Šapcu.

Kneza Ivu od Semberije je opjevao Filip Višnjić u pjesmi „Knez Ivan Knežević“. Branislav Nušić je napisao tragediju "Knez Ivo od Semberije", na osnovu koje je Isidor Bajić komponovao istoimenu operu, prvi put izvedenu 1911. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu. Iako je opera relativno naivno napisana u stilsko-muzičkom smislu, ipak je jedan od pionirskih pokušaja pisanja nacionalnih opera. U samoj operi se mogu naći i dvije pjesme za koje se smatra da su narodne, ali su, u stvari, djelo Isidora Bajića: Ej, ko ti kupi to fustanče i Oj, Srpkinjo, bud' orna.

Kao jedan od simbola Bijeljine i Semberije, Knez Ivo je prikazan na gradskom grbu, kao jedan od držača štita, zajedno sa Filipom Višnjićem.

Nazad

Grad u srcu Semberije. Grad dobrih ljudi, dobrih domaćina!